Imaš me, kao niko prije, imaš previše..

Ti još uvijek brojiš poraze poslije mene. Ja sam prestala, shvatila sam. Ti si bio moj najveći i zadnji poraz u životu!



11.07.2017.

Da se ne zaboravi

Gledam danas, društvene mreže, tv programi,radio, svi pišu, pričaju samo o jednoj temi, o Srebrenici. Pola njih će nešto objaviti hajde samo radi reda, svi to rade pa kao mogu i ja. Ljudi moji Srebrenica nije samo da se jedan dan sjetiš. Srebrenica je da je se sjećaš dovama... Dijete sam žene koja je protjerana iz svoje Srebrenice, žene kojoj su ubili dajidže, amidže i njihove sinove baš u toj Srebrenici. Žene koja pušta suze svaki put kad se spomene taj grad. Ali isto tako žene koja me ipak učila da nikog ne mrzim, da poštujem tuđe a svoje volim. Ona, baš ta žena me učila da su svi ljudi isti bez obzira na vjeru, boju kože.. Učila me da razlikujem ljude samo po postupcima, da li su dobri ili loši. Zašto da mrzim nekog? "Mržnja nije naša već nam je data. Ma svima je dosta rata... Iste nas stvari plaše, oprosti nam grijehove naše..." 11/07/

11.06.2017.

Gdje smo sada mi? Gdje su one riječi velike?

Maštam..  O budućnosti, o tome kako ćeš ti biti daleko od mene, sretan s nekom drugom. Razmišljam, a mene sve to ubija, polako.. Razmišljam kako ćeš jednom pozvati svoju prošlost da podijeli s tobom jedan tebi bitan dan.. Znam razmišljat ću šta da obučem dok ću brisati suze sa lica. Zašto uopšte moram da idem? Pa shvatit ćeš, znaš šta osjećam. Držat ću pozivnicu u ruci, tražiti način da što više odugovlačim. Ipak, morat ću ići. Morat ću mu bar čestitati. Stavljat ću šminku na lice, samo da sakrijem podočnjake od brojnih neprospavanih noći. Neću moći sakriti te suze u očima. Prošlo je previše vremena, a eto još ga volim. Voljet ću ga vjerovatno uvijek... Doći ću tamo. Bit će tu dosta naših prijatelja. Stat ću pored njegovog najboljeg druga, izgovorit mu tiho: "eto Ajdine vidiš ipak ga ja neću usrecit ko što si ti govorio"... Svi će biti sretni, a ja borit ću se sa suzama, a imati onaj lažni osmijeh na licu. I tada... Vidjet ću ga.. Vidjet ću osobu zbog koje živim. Bit će ljepši nego ikada. Ufff šta ja to pričam, on je uvijek savršen. Pored njega će stajati ona u bijeloj uskoj haljini. Ona, a ne ja... Ona... Ništa neće biti onako kako smo mi maštali živote moj. Pomjerit će veo sa njenog lica i nježno je poljubiti. Prokleta suza past će niz moje lice.. Sve bih dala da budem na mjestu te djevojke. Brzo ću obrisati suze, ne smije vidjeti da plačem.. Doći će vrijeme da gosti čestitaju sretnim mladencima. Bit će red na mene. zagrlit ću nju i tiho izgovoriti "sretno".  A onda njega.. "Ubit će me to" - pomislih, a ipak skupit ću zadnji atom snage i uz smiješak reći "sretno, i slušaj ženu". Zagrlit ću ga jako, a znam da ne smijem. Znat će on da ga još uvijek volim. Čestitat ću im, i neću više moći izdržati. Pobjeći ću. Neću moći gledati moje sve u rukama druge.

04.07.2015.

"Zamisli da nismo komplikovani..."

Dugo nisam pisala... Ne znam ni sama zašto. Kao što kaže Nura "Čovjek je gospodar samo neizgovorene riječi. Izgovorenoj ili napisanoj postaje rob." Dosta toga se nakupilo u meni, i ne znam kako sve to da pustim van. Puno toga se promijenilo. Promijenila sam se i ja. Postala sam odgovornija, zrelija.. Pustila sam neke ljude u život, i izgubila ih.. Kažu ne treba zadržavati nikoga, ako mu je dovoljno stalo ostat će. Zbog toga sam i pustila... Ne mogu više zadržavati ljude u svom životu ako ne žele ostati. Kao što rekoh, postadoh i ja zrelija. Valjda... Sjedim u kući mog oca, i razmišljam.. Dosta puta mi je mama postavila pitanje "Zašto mu uvijek ideš? Zašto se brineš o osobama koje se ne brinu o tebi?" Ne znam ni ja.. Valjda zato jer mi je otac, kakav god bio. Valjda jer u djetinjstvu kako treba nisam osjećala njegovu ljubav, pa sada težim ka njoj. Dobro je sve dok sam tu.. Kada odem, opet će biti isto. Opet će biti onaj isti tata koji je i bio svih ovih 18 godina. Opet će mu trebati 3-4 mjeseca da se sjeti da ima još jedno dijete. Ali šta mogu... "Oprošteno tata!" - svaki put to kažem sebi kad trebam da ga posjetim.. Da... Oprošteno je!





<< 07/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


LOGO BLOGA

Imaš me, kao niko prije, imaš previše..


MOJI PRIJATELJI

Osećanja. O. Sećanja.
Princ of Perversia
in case u didn't know...
Halfway To Nowhere.
Florence
ma dobro je, haj
Ja sam budućnost !
Ako će ti biti lakše, zagrli me ❤
Tražeći tebe među zvijezdama.
Moje si more, još pamtim nebo u očima
Undisclosed desires
You loved being the sun
Mhm A-ha Oh Yeah Da-da
* bol jednog unutrašnjeg svemira
Svetica u pokušaju!
Moj si svemir, dišem kroz tvoje dodire.
Ja sam grom u oluji što lomi šine kojim putuješ
i will love you till the end of time
Retour
A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..
Dio moga tijela
Crtice o vječnom
Ništa nisam znao a izgled'o sam nimalo zbunjen.
Tragovi proslosti!
Zar se nismo shvatili?
Još jedan (ne)običan blog.
Daljina je samo izazov❤
Jedna ljubav, jedna sudbina.
Inanis
Pravite me ponovo.
U najtišijim noćima,misli su najglasnije ツ
S tobom lako branim naš tron.
Ti bićeš, moj vječni mir ♥
Benava.
Nema umiranja dok je tuge...
Osećaji...
Koraci do sna!!
Silent
Malo šta je još po starom !
Teško se budim, a još teže prestajem da sanjam.
...say no to me...
Disident bez cilja
Emotivna cicija.
Jorgovani su zamirisali
Pogledom te tražim negdje u daljini (godinama)...
Našla sam svoje nebo u tvojim očima
Igralište
Always chasing dreams.
Zle priče
Something about us.
više...


MOJI LINKOVI
















BROJAČ POSJETA

3760